Rečnik migracija u Muzeju Jugoslavije: Tuga odlazaka

Autor: Istorija, fikcija, mit

 

Vratili bi se. ali. (ako.) zapisano je na jednoj od kartica deljenih na uličnim akcijama devedesetih godina po železničkoj stanici, pijaci, parkovima. Autori su u to vreme bili studenti Arhitektonskog fakulteta, a svojevrsnim performansom pod nazivom Tuge pokušali su da se na neki način pobune i skrenu pažnju na ono što se dešavalo i što će se, neminovno, tek desiti. Iz tog bunta se izrodila prava mala umetnost u vidu pesničkih zapisa na karticama koje su proteklih meseci, u nešto većem formatu, izložene u Muzeju 25. maj (u okviru kompleksa Muzeja Jugoslavije) kao deo izložbe Devetesete: Rečnik migracija.

Izložba Devedesete: Rečnik migracija
izložba Devedesete: Rečnik migracija (foto: Istorija, fikcija, mit)

Izložba se bavi problemom migracija stanovništva tokom ratova devedetih (i nakon tog perioda), tačnije problemom raseljavanja, iseljavanja i doseljavanja uzrokovanih ratnim sukobima na teritoriji SFRJ. Autorke i kustoskinje izložbe Ana Panić i Simona Ognjanović osmislile su izložbu kao rečnik termina uobličen u šest celina: lica i stvari, režimi (ne)kretanja, režimi stanovanja, odluke i prisile, susreti / mreže solidarnosti, narodi i teritorije. Svi učesnici (više od 30 njih) izabrali su po jednu reč/sintagmu itd. koja referiše na sam projekat i na kojoj na neki način počiva njihov rad. Mi smo ovaj tekst organizovali u malo drugačije celine, na način kojim se ističe aktuelnost iznova postavljenih pitanja i dilema, a u skladu sa tim smo ih i naslovili, posluživši se opet delom teksta inkorporiranog u samu postavku koju smo u okviru te celine izdvojili – počevši od pitanja odlaska / ostanka, preko tuge koju svaki odlazak podrazumeva, a ujedno i nade u neki bolji život, kao i neminovnog razočaranja kada se na kraju dolaska na krajnju destinaciju zavesa širom razmakne, i neizostavno pitanje uz koje mislimo na sve one koji su otišli – da li bi se vratili?    

Bio je muk

„Bio je muk. Svi su ćutali, pa sam ćutao i ja.“

izabrana reč: hrabrost i/ili kukavičluk

naziv rada: Rat

autori: kolektiv Škart

Pod odrednicom hrabrost i / ili kukavičluk predstavljeni su delovi grafičke novele objavljene pod naslovom Rat (u izdanju Fabrike knjiga). Jedan od autora Đorđe Balzamović Žole započeo je rad na stripu jednog leta u Londonu dok je sedeo i razgovarao sa dvojicom prijatelja. Jedan od njih je bio Saša, koji je devedesetih odlučio da ostane i ode na front, dok je Đorđe odlučio da ne ide u rat. Autori pokreću jedno od ključnih pitanja ratnih devedesetih – ostati iii otići, ili, preciznije, u ovom slučaju, ostati i otići na front ili otići i ostati makar fizički živ, dotičući se i moralne dileme koju ovaj izbor nameće – šta je hrabrost, a šta kukavičluk u ovakvim okolnostima? Ćutati, slušati i trpeti ili dići glas, suprotstaviti se i otići? I ima li ikakvog smisla činiti bilo šta usred besmisla koji je sa sobom donosio i za sobom ostavljao rat? Kao razloge za odlazak u rat Saša navodi strah i osećaj krivice. Strah da će neko drugii otići umesto njega i krivice koja bi usledila. Smatra da je, posmatrajući sve to iz današnje perspektive – ispao kukavica.   

Hrabrost i / ili kukavičluk
Rat (foto: Istorija, fikcija, mit)

„Bilo je leto, 2007. godina, uobičajeni razgovor trojice prijatelja u belom svetu, daleko od kuće. Saša se prisetio 1991. i svog iskustva kada ga je mobilisala tadašnja JNA i poslala na front u Slavoniju. Kako je priča postajala dramatičnija, počeo sam brzo da crtam i zapisujem… Na 41. strani Mišel pita da li smo se plašili, i obojica kažemo: da! “

Putnici tužno putuju

putnici ne putuju.

nešto ih

odnosi

i donosi.

(premeštanje nije putovanje.)

putnici tužno putuju.

izabrana reč: tuge

naziv projekta: Tuge

autori: kolektiv Škart

Tuge su pesnički zapisi štampani na karticama (kartončićima) i deljeni u okviru uličnih akcija  u periodu od decembra 1992. godine do avgusta 1993. na autobuskoj i železničkoj stanici, slati anonimno poštom i čitani na radiju B92.  Bilo ih je ukupno 23 (različitih), a desetak je zahvaljujući Davidu Albahariju prevedeno i na engleski.

Tuge
Tuge (foto: Istorija, fikcija, mit)

U svakom od naslova Tuga javlja se i ne slučajna aliteracija. Prva Tuga (potencijalnih potrošača) deljena je ispred robnih kuća i praznih rafova u „sumornoj atmosferi pretprazničnog Beograda“. Na izložbi nisu izložene originalne kartice, već veći format nekoliko njih – Tuga potencijalnog porekla, Tuga potencijalnih putnika, Tuga potencijalnog povratka. Autori (Dragan Protić Prota, Đorđe Balzamović Žole) nisu složni oko toga da li su imali nameru da od ovih uličnih akcija narave umetnički performans ili da prosto odreaguju i odgovore vremenu i okolnostima u kojima su živeli. Ali kako kažu, iz stalnog sukoba unutar kolektiva, pokušavaju da izvuku neku novu vrednost.

 

Over the rainbow

 “Somewhere over the rainbow

Way up high

There’s a land that I heard of

Once in a lullaby”

izabrani termin(i): kompjutersko čišćenje / uzaludna nada

naziv rada: Put u Oz

autor: Čedomir Vasić

Postavka Čedomira Vasića jeste zapravo rad Put u Oz. Duž zemljane površine postavljena je staza od žutih cigala u obliku znaka beskonačnosti, koja vas, nakon što krenete njom uz zvuke numere Over the Rainbow, neizostavno vraća na sam početak. Autor tako vidi nedosanjani san o boljem životu – kao, pre ili kasnije, vraćanje na početnu tačku. Prema njegovim rečima, izmeštanjem čovek za sobom neizostavno gubi deo sebe, sve se više vezujući za kompjuter. I otud odabir termina kompjutersko čišćenje – prema rečima autora, danas sve prepuštamo kompjuteru, toj mašini koja tako lako može obrisati i ono čoveku najdragocenije, svaku uspomenu na ono što je izgubio. I uzaludna je ta nada da će mu nešto taj izgubljeni deo nadomestiti. Jer, kada stignemo na krajnje odrediše, pitanje je – šta se nalazi iza zavese?

Izložba Devedesete: Rečnik migracija
Pismeni zadatak: Šta se dogodilo sa Jugoslovenima? (foto: Istorija, fikcija, mit)

„Yes…!“

izabrana reč: zakon

naziv projekta: Tražim muža sa pasošem Evropske unije

autorka: Tanja Ostojić

Jedan od odgovora nudi nam i Tanja Ostojić. Reč je o složenom petogodišnjem projektu pod nazivom Tražim muža sa pasošem Evropske unije.

Tražim muža sa pasošem Evropske unije
Tražim muža sa pasošem Evropske unije (foto: Istorija, fikcija, mit)

Nakon objavljivanja tako naslovljenog oglasa, Tanja je razmenila preko 500 mejlova sa brojnim zainteresovanim licima iz celog sveta. Nakon šestomesečnog dopisivanja, 2001. godine, organizovala je susret sa Klemensom G. iz Nemačke, najpre u vidu javnog performansa na travnjaku ispred Muzeja savremene umetnosti u Beogradu, a zatim su se i zvanično venčali u Opštini Novi Beograd. Uz sva neophodna dokumenta, podnela je zahtev za vizu. Tek nakon dva meseca odobrena joj je ulazna viza na tri meseca za spajanje porodice u Nemačkoj. Naredne tri i po godine živela je u Dizeldorfu, da bi, po isteku trogodišnje dozvole boravka, umesto dozvole za stalni boravak, dobila samo odobrenje za dvogodišnji boravak u zemlji. Tanja Ostojić ističe da je poštovanje zakona veoma važno, ali naglašava i važnost preispitivanja istog, posebno kada se određeni zakon proizvoljno primenjuje. U ovom radu se posebno pozabavila etičkim aspektima imigracionih zakona EU koji, prema rečima autorke, ostavljaju osećaj eksponiranosti, ranjivosti i diskriminisanosti, onda kada se privatni život pojedinca obelodanjuje mimo njegove volje.   

“Nakon toga, K.G. i ja smo se razveli.” 

Uz prigodan divorce party.

 Business or pleasure?

izabrana reč: adresa

naziv projekta: Civili u uniformama

autorka: Aleksandra Ajduković

Birajući reč adresa, autorka Aleksandra Ajduković, koja je i sama napustila zemlju devedesetih, okuplja ljude koji dele istu sudbinu kao i ona, na teritoriji Holandije, uglavnom Amsterdama.

Civili u uniformama
Civili u uniformama (foto: Istorija, fikcija, mit)

Svi oni su poreklom sa prostora bivše Jugoslavije, a zemllju su napustili bežeći od rata. Prema rečima autorke, na realizaciju ovog projekta se odlučila jer je i sama svesna koliko znači fotografija osobi koja je izbegla, naročito u “posttratumatskom periodu nakon bežanja od kuće”. Za potrebe ovog projekta, autorka je na majicama štampala nazive mesta iz kojih dolaze, kao i fotografije iz privatnih arhiva fotografisanih lica, da bi ih potom u tim majicama fotografisala na stranom tlu. U nekim slučajevima na majici je mesto za fotografiju ostalo upražnjeno. 

 

 

Now & then

izabrana reč: mesto

naziv projekta: Nekad & sad

autori: Dejan Dimitrijević + Nebojša Šerić Shoba

Dejan Dimitrijević i Nebojša Šerić sreli su se prvi put u septembru 1987. Godine u Malom Lošinju u Hrvatskoj.

Nekad & sad
Nekad & sad (foto: Istorija, fikcija, mit)

Na kraju obuke prekomandovani su na različite lokacije, da bi nakon odsluženja vojnog roka Dejan upisao Akademiju u Beogradu, a Nebojša u Sarajevu. Kontakt su održavali razmenjujući pisma, sve do raspada SFRJ, koji prekida svaki vezu. Do ponovnog susreta došlo je na ulicama Njujorka 2017. godine, gde je nastala fotografija gotovo identična onoj iz vojničkih dana od pre 30 godina. Danas obojica žive u Severnoj Americi, Dejan u Kanadi, Nebojša u Sjedinjenim Američkim Državama. (informacije iz kataloga izložbe)

 

Umesto odgovora

 

ako tuga više ne počinje ovde.

ako tuga više ne počinje.

ovde.

 

Izložba je otvorena do 1. marta 2020. godine. Zatvaranje će obeležiti dva organizovana vođenja kroz izložbu,  kada će se kustoskinjama pridružiti Zoran Pantelić, jedan od osnivača Asocijacije Apsolutno, koji je bio zadužen za grafičko oblikovanje, dizajn postavke i publikacije izložbe (subota 29. 02), kao i glumci Marija Opsenić, Vladislava Đorđević i Nikola Malbaša  iz Centra za kulturnu dekontaminaciju (nedelja 01. 03). Ulaz će biti besplatan, a ulaznicu možete preuzeti u objektu K25 (idite stazom levo od ulaza muzeja i nećete promašiti istaknuto ime naše nekadašnje države na objektu; za svaki slučaj ostavili smo vam i fotografiju ). Ulaznica važi i za ostale muzejske objekte. Mi vam preporučujemo da iskoristite lep subotnji dan i obiđete sve. Ceo kompleks okružen je zelenilom i jedno je od najlepših mesta koje smo posetili.

Muzej Jugoslavije
Muzej Jugoslavije (foto: Istorija, fikcija, mit)

Podaci o izložbi:

Produkcija: Muzej Jugoslavije

Autorke i kustoskinje izložbe: Ana Panić i Simona Ognjanović

Stručna saradnica: Mila Luković

Arhitektura izložbene postavke: Milorad Mladenović

Grafičko oblikovanje i dizajn izložbene postavke: Zoran Pantelić

Koordinatorka projekta: Katarina Živanović

Koordinatorka edukativnih programa: Sara Sopić

Promocija i odnosi s javnošću: Tamara Marković

Lektura i korektura teksta na srpskom: Branislava Marković

Prevod na engleski: Emila Epštajn

Prevod i titlovanje video-materijala: Zvonimir Ivanov

Grafička obrada i riprema štampanog materijala: Veljko Damjanović

Postavka izložbe: Dejan Klajić, Nenad Cvetković, Nikola Cvetković, Sava Kovačević, Tihomir Nedeljković, Vlada Vidaković  

 

Leave a Comment

Scroll to Top
Scroll to Top